Kliničke vodilje / vodiči

 

Medicina zasnovana na dokazima (Evidence-based medicine) postala je samo središte kvaliteta u kliničkoj praksi. Standardi, izraženi kao kliničke vodilje ili kao “benchmarks”, jesu:

  • sve više zasnovani na biomedicinskom istraživanju i ocjeni zdravstvenih tehnologija nego na konsenzusu;
  • veoma pristupačni i razmjenjuju se između zemalja;
  • često prilagođeni lokalnoj kulturi i ekonomiji prije nego što se usvoje za nacionalnu primjenu;
  • često prevedeni u detaljnije protokole za korištenje u pojedinačnim organizacijskim jedinicama.

Vodilje mogu biti fokusirane na specifičnu tehnologiju, kao što je lijek, instrument ili procedura - ili na kliničko stanje. Vodilje koje su fokusirane na pacijenta mogu biti o specifičnom događaju ili epizodi, ili se vremenom mogu proširiti u multidisciplinarni “predviđeni oporavak”, ili puteve “kritične zaštite” za pojedince.

Šta su kliničke vodilje (vodiči, smjernice) i zašto su značajne?

Vodilje za kliničku praksu (Clinical practice guidelines) definiraju se kao «sistematski razvijeni iskazi koji pomažu praktičarima i pacijentima u donošenju odluka o odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti za posebne kliničke okolnosti». Prema New Zealand Guidelines Group (1998), vodilje za kliničku praksu mogu se definirati i kao sredstva koja premoštavaju jaz između aktualne prakse (i ishoda koji su povezani s takvom praksom) i drugih praksi (i ishoda koji su povezani s tim praksama). Ako se dobro konstruiraju i održavaju, vodilje za kliničku praksu ispunjavaju tri glavne funkcije:

  1. Daju zdravstvenim profesionalcima okvir za odgovarajući standard zdravstvene zaštite koju pružaju svojim pacijentima.
  2. Daju “standarde” na temelju kojih zdravstveni profesionalci mogu pratiti vlastitu kliničku praksu.
  3. Mogu predstavljati (i sve više predstavljaju) edukacijska sredstva u dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi kao i u trajnom profesionalnom razvoju kliničara.

Glavna svrha vodilja za kliničku praksu je kliničko odlučivanje na temelju informacija.

Većina vodiča i smjernica je preuzeta sa stranice www.akaz.ba

 

2012 Dom zdravlja Bihac