10. septembar - Svjetski dan borbe protiv samoubojstva

Objavljeno 09.09.2015.

 

Što je suicid?

Latinski: (sui - sebe + occidere - ubiti). Suicid ili samoubojstvo je oduzimanje ili pokušaj oduzimanja vlastitog života.To je svjesno i namjerno oduzimanje vlastitog života (oduzimanje vlastitog života a bez pune svijesti nije samoubojstvo već nesretni slučaj – npr. delirantno stanje, akutna faza duševne bolesti) 

WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) u Izvještaju o nasilju i zdravlju, 2002., dijeli nasilje u tri velike skupine:

  • nasilje prema samome sebi
  • međuljudsko nasilje (prema jednoj ili više osoba)
  • kolektivno nasilje (prema kolektivu, državi, organiziranim političkim grupama; militantne skupine ili terorističke organizacije)

 

 

Nasilje prema samome sebi - fizičko i/ili psihičko nasilje:

  • suicid
  • pokušaj suicida
  • planiranje ili samo razmišljanje o suicidu
  • samoozljeđivanje

 

Uzroci suicida

Potrebno je postojanje dva faktora:

SUICIDOGENA DISPOZICIJA - prirođeni ili za života stečeni manjak nagona samoodržanja (životni nagon)

SUICIDOGENI MOTIVI - vrlo subjektivni, promatraču se mogu činiti nevažni

i najvažnije.. smanjena funkcija serotonina.

Serotonin je neurotransmiter – kemijska tvar, molekula koja u našem mozgu provodi signale i poruke između živčanih stanica, neurona. Stanice na koje on djeluje reguliraju spavanje, pamćenje, agresivno i impulzivno ponašanje.Ljudi koji imaju manje serotonina, skloniji su depresiji i naglim odlukama i teže se suočavaju s problematičnim situacijama, jer serotonin ima smirujući utjecaj na naš um

Kako prepoznati znakove upozorenja

  • česti razgovori o samoubojstvu (krivo je mišljenje da oni koji pričaju o samoubojstvu zapravo ga ne žele počiniti. Ako osoba često priča, treba je pozorno slušati i pitati zašto o tome razmišlja i kako se osjeća.)
  • preokupiranost smrću i umiranjem (npr. osoba otvoreno govori o želji za samoubojstvom, izražava "pozitivne" osjećaje i misli o tome ili pokušava potaknuti druge da misle kako je to ispravno učiniti).
  • znakovi depresije (To je mentalno stanje karakterizirano tužnim i negativnim mislima, tipično je po bolesnim mislima krivnje i samo-optuživanja. Kod mlade osobe ponekad može biti prekriveno hiper-aktivnošću, a među starijima je povezano s uobičajenim procesom starenja).
  • promjene ponašanja (npr. sklonost samo-ozljeđivanju kao rezanje, paljenje i sl.
  • poklanjanje dragih stvari (Razvijanje strategije i plana samoubojstva, poručuje da osoba planira to i učiniti. Ako osoba odluči pokloniti stvari koje veoma voli, pozdravlja se na neuobičajen način ili pokušava dobiti informacije o eutanaziji… )
  • dogovaranje nedovršenih poslova
  • poteškoće sa snom i spavanjem
  • poduzimanje pretjeranih rizika (npr. izbor ekstremnih sportova, ili ponašanje koje ne mari za zdravlje: ozljede, predoziranja, promiskuitet koji širi seksualno prenosive bolesti itd.
  • povećana uporaba droga
  • gubitak zanimanja za uobičajene aktivnosti

 

Mitovi i činjenice o samoubojstvu

Postoje različite zablude o samoubojstvu, koje su netačne.

 

MIT 1. 

Ljudi koji govore o samoubojstvu neće ga nikad počiniti. 

Kada netko govori da će se ubiti obično to ne učini. Osobe koje spominju samoubojstvo zapravo samo žele privući pažnju. Od 10 osoba koje počine samoubojstvo, osam ih je nekome reklo što će učiniti. Često se, međutim, takva priznanja - najčešće zbog straha - ignoriraju ili ne shvaćaju ozbiljno. 

Prijetnje samoubojstvom treba UVIJEK shvatiti najozbiljnije, kao da će osoba zaista to i učiniti. Ako time želi privući pažnju to znači da joj je pažnja zaista potrebna. Dati tu pažnju i shvatiti osobu ozbiljno, može spasiti njezin život. 

 

MIT 2. 

Kad mlada osoba izvrši samoubojstvo to je obično plod impulzivnog ponašanja

ČINJENICA: Za većinu mladih osoba koje su pokušale ili izvršile samoubojstvo utvrđeno je kako su duže vrijeme razmišljale o tome

 

MIT 3. 

Razgovor o samoubojstvu je opasan i potiče na njegovo izvršenje. Razgovor o samoubojstvu samo će potaknuti osobu da samoubojstvo i počini. 

ČINJENICA: Potpuno suprotno. Ne razgovarati o samoubojstvu znači odustati od pokušaja da se ono spriječi. Razgovor o toj temi znači brigu za probleme određenog pojedinca. Razgovor o samoubojstvu pokazuje da razumijete ozbiljnost situacije i da brinete. Nikako ne znači da osobi "dajete ideju", već joj pokazujete da ste otvoreni čuti sve, koliko god bilo teško.

 

MIT 4. 

Ljudi koji imaju suicidalne namjere snažni su u nakani da umru. Osobe koje su počinile samoubojstvo su željele umrijeti. Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo nemoguće ju je u tome spriječiti.Većina osoba koje su počinile samoubojstvo je htjela da bol prestane - a to je nešto posve drugačije od toga da život prestane. Samoubojstvo osoba vidi kao rješenje nerješivog problema koji donosi neizdrživu bol. Pomoć u rješavanju problema i smanjenju boli je ono što osobi treba. Samoubojstvo je moguće spriječiti, upravo zbog toga što je ono reakcija osobe na neizdrživu situaciju ili nerješivi problem. Pomoć stručnjaka, ali i članova obitelji i bliskih osoba, je u tome da osobu shvate ozbiljno i pomognu joj da prebrodi krizu i nađe zadovoljavajuća rješenja. Ponekad sama osoba ne može pronaći rješenje, ali ono, u nekom obliku, uvijek postoji.

 

MIT 5. 

Svako samoubojstvo se može spriječiti. Bez obzira što pokušamo pomoći, ponekad ne postoji način da se samoubojstvo spriječi. To je rijetko, ali događa se.

ČINJENICA: Većina suicidalnih osoba je neodlučna hoće li nastaviti živjeti ili ne (što prevenciju čini mogućom).

 

MIT 6. 

Samoubojstvo dolazi bez upozorenja, događa se bez najave. Većina osoba koje počine samoubojstvo daje mnoge znakove upozorenja prije nego što se ubije.ČINJENICA: Suicidalne osobe obično daju mnogo znakova o svojim namjerama.

 

MIT 7. 

Većina ljudi koji razmišljaju o samoubojstvu su mentalno bolesni. 

Neke osobe koje počine samoubojstvo jesu psihički bolesne, ali to nije uvjet. Ono što je zajedničko osobama koje su pokušale počiniti ili su počinile samoubojstvo je to da su vrlo nesretne. ČINJENICA: Iako su suicidalne osobe duboko nesretne, nisu nužno i psihički bolesne

 

MIT 8.

Neuspjeli pokušaj samoubojstva ne treba uzimati za ozbiljno. 

ČINJENICA: Četiri od pet osoba pokušalo je samoubojstvo bar jednom prije toga. Neuspjeli pokušaj samoubojstva treba uzeti vrlo ozbiljno i takvoj osobi treba pružiti pomoć

 

MIT 9. 

Kada se osoba počne osjećati bolje nakon što je željela ili što je pokušala počiniti samoubojstvo, rizik od slijedećih pokušaja je prošao. 

Većina samoubojstava se dogodi upravo onda kada osoba ima dovoljno snage da može, ono o čemu je razmišljala, sprovesti u djelo. To je zbog toga što osoba kada je jako utučena, razmišlja o samoubojstvu, ali nema snage ideju sprovesti u djelo. Čim se stanje malo popravi, ostaje ideja, kojoj se pridružuje i snaga.

 

MIT 10. 

Vjerovanje da je samoubojstvo uobičajenije među bogatima ili među siromašnima. 

ČINJENICA: Samoubojstvo je je zastupljeno proporcionalno, unutar svih razina i skupina zajednice

 

MIT11. 

Samoubojstvo je genetički određeno i nasljedno Osobe koje jednom postanu suicidalne bit će takve cijeli život 

ČINJENICA: Pojedinci koji razmišljaju o samoubojstvu uglavnom su suicidalni jedan određeni period života

 

 
2012 Dom zdravlja Bihac